let u nedodjiju

Carobni pokreti prstiju
2007/11/28,18:24

Tragom tvoje izmisljene senke gazim tlo pod sobom i pravim se da osecam dodir tvoj na svom ramenu... Onaj dodir koji nikad nisam ni osetila , koji me tako misteriozno privlaci, i plasljivo tera zelju u srce da ga osetim. Toliko toga znas o meni, toliko  beskrajno statkih i iskrenih reci otkucanih na tastaturi naseg jedinog dodira...moja srodna dusa-a nikad te ne dodirnuh.. U haosu svojih nemira pronalazim, sasvim neocekivano , tvoje gladne usne koje se razvuku u osmeh i slucajno me opcine...za uvek!Ponosno postajem hrabra i spremna na borbu sa kilometrima , sa granicama, sa neizvesnoscu. Uskocio si u moj zivot onako iznenada, aopet nekako slatko i lukavo, kao neki vrabac da mi je sleteo na prozor i postepeno dosao do najdubljeg dela moje sobe -moje nedodjije..a ja ni u najmanjem uglu svog srca nisam ni verovala da ce ikad doci neko ko mene moze da skonta i dugo me drzi u zagrljaju kad  god ja to zatrazim.

Onog trenutka kad sam citala one reci koje pocinju na 'V', srce mi se zatreslo i znala sam vec tog trenutka da mi neko ponovo  sara kroz srce. Svojom jedinstvenoscu ,sarmom i razumevanjem polako si postao strah u meni, strah od toga da je neko sebi opet dao pravo da se igra sa mnom.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu